Pun mi je...... by gorssky
ponedjeljak, 29.01.2007.
Dijeta i zdravlje
Početkom Studenoga mi je dijabetolog objavio da imam povišeni šečer u krvi te da pod hitno moram pripaziti na prehranu i još hitnije skinuti kile (imao sam ih, bogu hvala 136). Kako mi se kojekakve dijete gade a osim toga sam iprestao pušiti pa stvarno imam problema sa puno klope a o tome kud sa rukama da i ne pričam, odlučio sam nakon puuuno godina ponovo posjetiti teretanu. Pitam doktora kak moj herc i ostale iznutrice, veli on OK. I krenem ja još isti dan u teretanu pa tako do dana današnjega 3-4 puta tjedno. Skinuo ja u voa skoro 3 mjeseca jedno 6 ili 7 kg. No međutim, žderonja sam kao i prije, jedem da je to strašno.
U međuvremenu je moja najdraža poslije novogodišnjih bakanalijaodlučila krenuti na neku 90-dnevnu dijetu. Aha, mislim si ja, to bu ko i obično šatro možeš puno jest i skidat kile, kak da ne, i za mjesec dana si u plusu svuda osim na tekučem.
Prođe mjesec dana kad ono, malo morgen, moja najdraža skinula 8 kila i još viče kak nije gladna. Reko, jebemti pa nemre to tak, ja se mučim skoro tri mjeseca za manje od toga. Doooobro najdraža moja evo mene k tebi i tvojoj dijeti pa da vidimo. MOGU JA SKINUT VIŠE KILA OD TEBE, DA ZNAŠ.
Vratil bum se ja na svojih idealnih 100.
Povod ovom pisanju mi je zapravo kontrast sa ovim jadnim curama od 30 - 40 kg, jer
Strašno je važno
imati tijelo snažno
a i malo kila
zbog onih debila
što od jadnih cura
i njihovih figura
prave modele strašila
koji sred sjaja i blještavila
posrču po pisti
dok more ih misli
kako lijepo bi bilo
kad se nijedno jelo
ne bi povratilo
nedjelja, 28.01.2007.
Zmija
Koji smo mi, Hrvati, licemjeri toga nema nigdje na svijetu. Sad kad je Dragutin Golik - Zmija preminuo zaboravljen za vrijeme bolesti od sviju, želimo mu dati ulicu, naravno na čelu sa predragim nam gradonačelnikom g. Bandićem. Ne moram ni reći da ima još političara koji če sad pohitati u lov na glasove na račun nečije hrabrosti i smrti, samo čekam Kosoricu.
Da se ne bi krivo shvatilo, od sveg sam srca za to da Zmija dobije ulicu. I trg ako treba, a treba. On je za razliku od mnogih čija imena se nalaze po pločama dao nešto Hrvatskoj. Dao nam je vjeru da još imamo poštenih i nesebičnih ljudi koji če reagirati na lopovluk i nepravdu i po tko zna koji puta ponuditi ono najviše što imaju, svoj život.
Koliko znam o njemu prošao je kroz rat ali nije kao večina nas stao i rekao " Ja sam svoje dao ", nego je opet reagirao kad je trebalo uprkos ovom samosebidovoljnom društvu punom egoizma i cinizma.
Svaka čast stari, nisam Te osobno poznavao a volio bih da jesam. Isto tako bih volio misliti da bih jednako reagirao u takvoj situaciji.
Na kraju bih zamolio dame i gospodu političare da pokažu malo poštovanja i ne guraju se pred reflektore na Njegov račun. Gdje ste bili kad je tom hrabrom čovjeku trebala pomoć da eventualno ozdravi? I recite mi , molim vas, tko če se pobrinuti za one koji ostaju iza njega?
subota, 27.01.2007.
Svaki početak je....
Već neko vrijeme bijesnim kad otvorim novine i preletim naslove a nedajbože još i ako pročitam tekst. Pa ulovim sebe kako bijesnim dok samo promatram ljude oko sebe i njihov odnos prema drugima. o prometu da i ne pričam.A mladi?
I onda kad to stavim na hrpu padne mi na pamet da je možda ipak greška u meni ili nije?? Mislim pa nisam ni ja baš tako savršen. Otkud mi onda pravo da tako mislim o drugima?
Jel stvarno svi obziri i neke norme ponašanja odlaze u materinu ili sam ja prolupao u onom jebenom ratu pa ne kužim kaj se zbiva oko mene. Možda mi je to od posla, delam posel za koji za koji bi neki budalaši dali neznam što da ga mogu nazvati svojim a za to dobijem mizeriju od love.
Ili mojih 45 godinica više ne kuži svijet oko sebe?
Ne znam odgovore ali sam odlučio pisati o svim tim stvarima, mislim da bi mi to moglo malo pročistiti glavu a ako netko još to i pročita ..super.
Sad smo moja draga ženica i ja u početnoj fazi urnebesa zvanog usvajanje djeteta i to mi uz naš "ranč" jedino čemu se ono baš jako veselim i o čemu mogu razmišljati za vrijeme dosaadnih sati na poslu. Znaš ono kak bu klinac izgledal, kakav bu karakter, jel bu cura ili dečko, kaj ga mogu sve naučiti (niš pametno), pa onda kaj treba napraviti na bregu (Plešivica by the way), pa otkuda stvoriti lovu za to pa kak bu dobro kad frendovi dojdu gore pa im složim klopicu za prste polizati i sve takve stvari za klince u mojoj dobi.
Ne želim za prvi puta previše zagorčati
Bok
